Projekt će istraživanjem obuhvatiti povijest uređenja toka rijeke Save, kao i upravljanje vodoopskrbom i odvodnjom u Zagrebu od 1878. kada je bio izgrađen prvi gradski vodovod do 1968. kada su i bili dovršeni posljednji veći radovi na regulaciji rijeke Save. U tom razdoblju grad Zagreb eksplozivno se proširio upravo na svoje južne dijelove koji su redovito bili ugroženi poplavama nereguliranog toka rijeke. Porast gradskog stanovništva započelo je snažnom industrijalizacijom grada tijekom 1920.-ih godina. Posljedična migracija stanovništva uzrokovala je i snažnu izgradnju upravo na južnim dijelovima grada gdje su zemljišta, upravo zbog čestih poplava, bila najjeftinija, a savski šljunak i pijesak kao građevinski materijal besplatni. Rijeke kao i željezničke pruge oduvijek su predstavljale granice. Dugo je vremena ta fantomska granica u Zagrebu bila upravo željeznička pruga. Južno od nje grad je prestajao. Kakogod, ljudi su se počeli naseljavati na tim prostorima, a regulacija rijeke postala je nasušnom potrebom. Hidroregulacija Save započela je 1900. godine. Prekidala su je dva rata, ali je najvećim dijelom dovršena do 1968. do kada je južno od željezničke pruge do Save bio osiguran kao vrijedno građevinsko zemljište, a put naseljavanju i preko rijeke bio otvoren. Usporedo s ovim naporima razvijani su i gradska vodoopskrba i odvodnja (nasuti odvodni kanali korišteni su i kao nasipi za obranu od poplave). Djelovanje čovjeka na oblikovanje prirode neupitno je i u gradu Zagrebu. Utjecaj okoliša na život čovjeka u gradu također je neupitan. Ciljevi istraživanja jesu prikazati posljedične veze ovih utjecaja, posebice u kojoj je mjeri upravljanje vodama (u smislu regulacije toka rijeke, vodoopskrbe i odvodnje) utjecalo na modernizaciju urbanog života u Zagrebu.