U istraživanje i analizu razvoja telefonije u Hrvatskoj krenut će se sa samim uvođenjem te komunikacijske tehnologije na našem prostoru 1881. godine, preko njene javne primjene od 1887. godine izgradnjom gradskih telefonskih mreža, čiju osnovu čine ručne telefonske centrale i neizostavne telefonistice – prateći pritom svekolike društvene implikacije kroz njene sukcesivne faze razvoja. Posebno će biti apostrofirana implementacija automatskih telefonskih centrala sustava “korak po korak” s kojima 1928. godine kreće automatizacija telefonskog prometa u Hrvatskoj što za posljedicu ima rast broja pretplatnika i širu dostupnost telefonije. Nadalje, prati se decentralizacija kao i znatno širenje rajonskih telefonskih mreža koje kreće s uvođenjem automatskih telefonskih centrala sustava Crossbar 1955. godine.
Zapaženu ulogu pri primjeni novih sustava automatske telefonije odigrali su i domaći industrijski giganti (tvornice “Nikola Tesla”, “Rade Končar”, “Elka”) pa će i njihov doprinos biti odgovarajuće vrednovan budući da su gotovo pola stoljeća njihovi proizvodi činili okosnicu telekomunikacijske mreže. Pregled će biti zaokružen predstavljanjem tehnološkog “prevrata” uvođenjem u promet poluelektroničkih i elektroničkih automatskih telefonskih centrala koje su posljedično omogućile primjenu digitalne tehnologije na polju telekomunikacija i uspon mobilne telefonije. Ta sinergija je rezultirala cjenovno prihvatljivom i široko dostupnom telefonijom koja od luksuza i privilegija postaje nužnost svakoga kućanstva i svakoga pojedinca, te omogućuje da Hrvatska postane dio globalnog, umreženog društva i ravnopravni sudionik tzv. “Digitalnog doba”.To bi bilo teško moguće da se zajedno s osamostaljenjem Republici Hrvatskoj početkom 1990-tih nije odvio i ogroman iskorak na polju nacionalne telefonije koji je kvalitativne i kvantitativne prirode. Sukladno opisanome tehnološkom razvoju, povećava se i utjecaj telekomunikacija u svakodnevnom životu i međusobnom komuniciranju ljudi, pa će se i tom aspektu posvetiti primjerenu pozornost.