Kao studij slučaja stambene izgradnje istraživanje će razmotriti stambenu izgradnju u Zagrebu od kraja Drugoga svjetskog rata pa do sredine 1960-ih. Grad Zagreb biti će sagledan u istraživanju kao ˝studij slučaja˝ grada koji naglo raste nakon rata, kako zbog činjenice da je riječ o glavnome gradu Hrvatske, tako iz razloga opće deruralizacije države. Susljedno tome, može se istaknuti statistički podatak da se u prvih deset poratnih godina broj stanovnika grada povećao za oko 98 tisuća. Istraživanjem će se pokušati odgovoriti na pitanja kako je sam grad, u stambenom smislu, dočekao svoje pridošlice, kakvi su im bili uvjeti života i s koliko se uspjeha radilo na poboljšanju stambenih kapaciteta grada te time i životnih uvjeta njegovih starosjedilaca i novo pridošlog stanovništva. Istraživanje spomenute problematike u većoj je mjeri proveo jedino Tomislav Timet, a rezultati njegov istraživanja objavljeni su u knjizi Stambena izgradnja Zagreba do 1954. godine. To istraživanje poslužiti će kao polazište u istraživanju, koje će se dopunjavati istraživanjem arhivskoga gradiva (koje Timet nije koristio) za fazu do 1954. godine te će se istraživanjem obuhvatiti narednih desetak godina povijesti stanogradnje u Zagrebu.