Istraživanje elektrifikacije hrvatskih gradova izmjeničnom električnom strujom krenuti će od razmatranja javne rasvjetne mreže izmjeničnom strujom u Šibeniku 1895. godine, kao avangardne inovacije u svjetskim razmjerima, a nastavit će se naglim širenjem iste tehnologije između dvaju svjetskih ratova, i napose sveobuhvatnom elektrifikacijom poslije Drugoga svjetskoga rata. Istraživanje će se usredotočiti ne samo na javnu i privatnu rasvjetu, nego i na primjeni električne energije napose u kućanstvima: od utjecaja na način čuvanja namirnica (hladnjak) i spremanja hrane (električna pećnica i štednjak, te mikrovalna pećnica), preko održavanja odjeće (perilica za rublje i glačalo), koncepcija stana (dizalo, zvonce na vratima, električne prozorske rolete itd.), održavanja čistoće u stanu (usisivač) i osobne higijene (fen, šišač, brijaći aparat, električni grijani češalj itd.), pa sve do informiranja (radio, televizor i osobno računalo).