Marino Manin

Rođen u Umagu 1968. godine, diplomirao je Povijest i Talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1994., gdje je stekao znanstveni magisterij 1999. i doktorat znanosti 2003. Od 1995. zaposlen je kao znanstveni novak u Institutu za suvremenu povijest (danas: Hrvatski institut za povijest), od 2002. do 2004. radio je kao asistent u Zavodu za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci, a od 2008. do 2011. obnašao je dužnost ravnatelja Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu, dok trenutno radi u Hrvatskom institutu za povijest kao znanstveni savjetnik, te u zvanju naslovnog izvanrednog profesora predaje na svim trima razinama studija pri Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Objavio je nekoliko knjiga iz gospodarskom i društvenom tematikom, preveo je više knjiga vezanih za historiografiju, uredio je nekoliko znanstvenih skupova i zbornika, te je napisao više desetaka znanstvenih radova o različitim temama iz hrvatske povijesti. Od 2007. do 2013. bio je voditelj znanstvenoga projekta ”Povijest Istre: sustavi, institucije, društvo i identitet u 19. i 20. stoljeću” Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH, a od 2017. vodi projekt „Modernizacija urbanog života u Hrvatskoj kroz prizmu razvoja komunalne infrastrukture u 19. i 20. stoljeću“ Hrvatske zaklade za znanost. Član je Izdavačkog savjeta Državnog arhiva u Pazinu, uredništva Časopisa za suvremenu povijest, te drugih tijela i strukovnih udruga.

Bibliografija: https://bib.irb.hr/lista-radova?autor=225693

Kontakt: mmanin@isp.hr

Predstavljanje projekta MOZIRA na Hrvatskome institutu za povijest

Gordan Ravančić, Hrvoje Čapo i Marino Manin.

Dana 17. svibnja 2017., u sklopu dana otvorenih vrata Hrvatskoga instituta za povijest, održano je predstavljanje projekta Modernizacija urbanog života u Hrvatskoj kroz prizmu razvoja komunalne infrastrukture u 19. i 20. stoljeću (MOZIRA). Projekt su predstavili voditelj projekta dr. sc. Marino Manin i znanstveni suradnik na projektu dr. sc. Hrvoje Čapo.

Marino Manin

Dr. sc. Marino Manin uvodno je govorio o povijesti urbanizma u Hrvatskoj i svijetu, s posebnim naglaskom na razvoj komunalne infrastrukture, te je predstavio plan rada i ciljeve cjelokupnoga projekta MOZIRA za naredne četiri godine.

 

Hrvoje Čapo

Dr sc. Hrvoje Čapo u svojemu je dijelu izlaganja predstavio sudarnike na projektu MOZIRA, iznio njihove kvalifikacije za sudjelovanje u projektu te pojasnio ulogu svakoga od njih, kao i ciljeve njihova istraživanja.

 

Kolege s Hrvatskoga instituta za povijest i Univerze v Novoj Gorici.
Zainteresirana publika.

Predstavljanje projekta MOZIRA na Festivalu povijesti Kliofest 2017.

Predstavljanje projekta MOZIRA u auli Nacionalno i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

U sklopu Festivala povijesti Kliofest 2017. održano je predstavljanje projekta MOZIRA. Predstavljanje se održalo 12. svibnja 2017. u auli Nacionalno i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Osim voditelja projekta dr. sc. Marina Manina, projekt su predstavili i suradnici dr. sc. Tomislav Anić, dr. sc. Maro Bara, dr. sc. Hrvoje Čapo, dr. sc. Kristina Milković i prof. pov. Goran Rajič.

Voditelj projekta dr. sc. Manin uvodno je predstavio plan rada i ciljeve projekta, a svaki od suradnika na projektu MOZIRA predstavio je svoju istraživačku cjelinu te plan i ciljeve njezine realizacije.

Goran Rajič

Godine 2009. diplomirao povijest i geografiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a u rujnu 2015. teologiju na Institutu za teološku kulturu Katoličko bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. U akademskoj godini 2010./2011. pohađao je Ciscovu akademiju mrežnih tehnologija u organizaciji Sveučilišnog računskog centra u Zagrebu.  Od svibnja 2013. godine zaposlen na mjestu kustosa HT muzeja (Muzej pošte i telekomunikacija) u Zagrebu. U prosincu 2014. godine položio stručni ispit za kustosa. Voditelj Zbirke telegrafije,  Zbirke nepokretne telefonije, Zbirke pokretne telefonije, Kartografske zbirke, Opće telekomunikacijske zbirke, Zbirke osobne i službene dokumentacije, Zbirke stručne literature i periodike, Opće poštansko-filatelističke zbirke, te knjižnice HT muzeja.

U svojstvu koautora sudjelovao je u realizaciji nekoliko izložbi:  2012. -„Skeletofon – telefon koji je obilježio kraj 19. stoljeća“ i „Telekomunikacije i Titanic“;  2013. – „Candlestick – telefon koji je obilježio početak 20. stoljeća“ i filatelistička izložba „Svijet u malom“; 2014. – „Prenosivi Morseov brzojav“ (I. svjetski rat) i filatelistička izložba „Jedra, krila i kotači; 2015. – „Fototelegraf“ i „Evolucija telefonskih centrala (Croatia ALL-IP)“.

Od 2012. godine nadalje volonterski sudjeluje u radu Zaklade „Čujem, vjerujem, vidim“ koja je usmjerena na potporu studenata s invaliditetom. Područja interesa: opća i nacionalna povijest glasničke službe, pošte i telekomunikacija; svekoliki utjecaj telekomunikacija na razvoj modernih društava i socijalnih fenomena.

Kontakt: goran.rajich@gmail.com

Kristina Milković

Godine 2001. diplomirala jednopredmetnu povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Iste godine upisuje poslijediplomski studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i zapošljava se kao znanstveni novak u Zavodu za hrvatsku povijest na projektu dr. sc. Nikše Stančića „Temeljni dokumenti hrvatske povijesti“. Godine 2005. brani magistarski rad na temu „Osnovni krajiški zakon (1807.)“, a 2009. disertaciju „Josip Jelačić 1830.-1848. Plemić, časnik i preporoditelj u društvima staroga režima“. Od akademske godine 2002./2003. sudjeluje u izvođenju nastave na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Predaje na usmjerenjima za Ranonovovjekovnu povijest i Modernu i suvremenu povijest, gdje je i osmislila i izvodila dva kolegija „Kulturna povijest“ i „Socijalna historija: raslojavanja i hijerarhije“. Od 2014. godine zaposlena je na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu u svojstvu docenta, gdje predaje hrvatsku i svjetsku povijest 19. stoljeća te povijest Austrije. U dva je navrata bila stipendistica štajerske Zemaljske vlade u Grazu (stipendija „Mogersdorf“), sudjelovala je na više međunarodnih i domaćim znanstvenih skupova. Primarno su joj područje istraživanja hrvatska i europska povijest 19. stoljeća, a napose društvena, pravna i politička povijest te povijest Hrvatsko-slavonske vojne krajine.

Bibliografija: https://bib.irb.hr/lista-radova?autor=241950

Kontakt: kmilkovic@hrstud.hr

Hrvoje Čapo

Rođen je u Slavonskom Brodu 1981. godine, gdje je završio osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Godine 1999. upisao je studij povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje je diplomirao 2003. godine. Magistrirao je 2007. godine na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s temom „Svakodnevni život u Požegi od 1910. do 1921. godine–povijesnodemografska analiza“. Godine 2012. stekao je akademski stupanj doktora znanosti obranivši disertaciju pod naslovom „Državni represivni aparat na području Hrvatske od 1918. do 1941. godine“ na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Iste godine izabran je u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika. Godine 2006. položio je stručni ispit za arhivista-specijalistu za novije arhivsko gradivo (1848-1945).

Od 2003. do 2007. godine bio je zaposlen u Državnom arhivu u Slavonskom Brodu. Od 2007. zaposlen je u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu. Područje interesa su mu socijalna i politička povijest, te povijest nasilja u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi između dva svjetska rata. Sudjelovao je na nekoliko domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova, objavio dvije knjige kao i više znanstvenih i stručnih radova. Suradnik je na dva znanstvena projekta – Hrvatska u 20. stoljeću: modernizacija u uvjetima monizma i pluralizma s temom istraživanja Policijske snage u Hrvatskoj između dva svjetska rata (1918-1941.), čiji je cilj utvrditi načine djelovanja i razvoj policije u Hrvatskoj između dva svjetska rata. Te na projektu Granice-“zamišljene crte” i “mjesta prijelaza”/Meje-“zamišljene črte” in “mesta prihoda”, s temom ˝Mutni rubovi: Krijumčarenje na hrvatsko-slovenskoj granici između dva svjetska rata˝, a gdje mu je cilj istraživanja utvrditi mjesta, načine, smjerove i objekte krijumčarenja na prostoru hrvatsko-slovenskog razgraničenja od 1918. do 1941.

Bibliografija: https://bib.irb.hr/lista-radova?autor=297243

Kontakt: hrvoje.capo@gmail.com

Lidija Bencetić

Godine 2008. završava jednopredmetni studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za rad ˝Rezolucija Informbiro – percepcija hrvatske javnosti na primjeru regionalnih novina˝ dobila je Rektorovu nagradu u akademskoj godini 2007./2008. Od travnja 2009. godine zaposlena je kao znanstveni novak na Hrvatskom institutu za povijest, iste godine upisuje poslijediplomski studij povijesti na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. U prosincu 2014., pod mentorstvom dr. sc. Marina Manina, obranila je disertaciju na temu ˝Politička karikatura u listovima Borba i Vjesnik – komparativna analiza percepcije političkog i društvenog života u komunističkoj Jugoslaviji (1945. – 1962.)˝. Sudjelovala je na domaćem projektu ˝Povijest Istre: sustavi, institucije, društvo i identitet u 19. i 20. stoljeću˝ (2009.-2013.), na međunarodnom projektu “Obrazovanje crkvene elite u Srednjoj Europi: Svećenički kolegij Sv. Augustina (“Frintaneum”) u Beču kao visokoškolska ustanova Austrijske Monarhije 1816. – 1918.” (2010.-2011., Beč), na bilateralnom projektu ˝Ekonomsko-socijalni aspekti tranzicije u Hrvatskoj i Sloveniji 1985. – 2005.˝ (2014.-2015.), a trenutno je angažirana na  međunarodnom projektu ˝COURAGE–Cultural Opposition: Understanding the Cultural Heritage of Dissent in the Former Socialist Countries˝ financiranom kroz program HORIZON 2020 Europske Unije. Na projektu je angažirana u svojstvu istraživača, te istražuje teme vezane uz hrvatsku i slovensku kulturnu opoziciju. Primarno su joj područje interesa hrvatska i jugoslavenska povijest u razdoblju od 1945. do 1990., s naglaskom na političke i društvene teme, te problematika medija, kulture i propagande.

Bibliografija: http://bib.irb.hr/lista-radova?autor=314060

Kontakt: lidija.bencetic@gmail.com

Mario Bara

Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upisao je akademske 2002./2003. godine dvopredmetni studij sociologije i povijesti na kojem je diplomirao 2007. godine. Dobitnik je Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu 2006. godine. Na istom Sveučilištu doktorirao je iz područja društvenih znanosti, polje sociologija 2014. Od 2008. do 2015. zaposlen je u Institutu za migracije i narodnosti u Zagrebu na projektu MZOŠ „Utjecaj migracija na regionalni razvoj Hrvatske“ (The Influence of Migration on Regional Development in Croatia) (2008. – 2013.). Trenutno je suradnik na projektu Hrvatske zaklade za znanost „Sekundarno stanovanje i socijalna održivost lokalnih zajednica u Hrvatskoj“ (Second Homes and Social Sustainability of Local Communities in Croatia) (2014. – danas). Od 2014. radi kao vanjski suradnik, a od 2015. kao zaposlenik u statusu docenta na Odjelu sociologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu. Predaje na kolegijima Klasične sociološke teorije, Sociologija hrvatskog društva I. i II., Uvod u Sociologiju politike, Javne politike i Hrvatsko iseljeništvo i manjine. Objavio je dvije knjige (jednu iz područja sociologije i demografije te jednu iz popularne znanosti), desetak stručnih i znanstvenih radova, samostalno ili u ko-autorstvima te veći broj leksikografskih članaka. Izlagao je na više domaćih i međunarodnih znanstvenih i stručnih konferencija.

Bibliografija:  https://bib.irb.hr/lista-radova?autor=304722

Kontakt: mario.bara@unicath.hr

Tomislav Anić

Akademske godine 1994/95. upisao je Dodiplomski studij povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom studija, od 1998. do 2000. godine, radio je kao suradnik obrazovnog programa na Prvom programu Hrvatskog radija. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 2000. godine s temom „Osnutak Družbe braće hrvatskog zmaja“ i stekao zvanje diplomiranog povjesničara. Godine 2001. pohađao je Sedmu poslijediplomsku međunarodnu školu: Postkomunistička tranzicija i europski integracijski procesi u organizaciji Sveučilišta u Bolonji, Fakulteta za političke znanosti, Odsjeka za politiku, institucije i povijest. Iste je godine postao asistent na Institutu za međunarodne odnose na projektu „Međunarodni gospodarski i politički aspekti“. Godine 2002. upisao je poslijediplomski studij hrvatske povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U studenom 2002. prešao je na Hrvatski institut za povijest kao znanstveni novak na projekt „Vlast i društvo: komunistički sustav u Hrvatskoj 1945. – 1972.“. Godine 2005. obranio je magistarski rad pod naslovom „Podržavljenje poduzeća u vlasništvu stranaca u Hrvatskoj 1945. – 1946.“. Na istom je Odsjeku u travnju 2010. obranio doktorsku disertaciju „Radništvo i propaganda: socijalističko takmičenje u Hrvatskoj 1945. – 1952.“. Od 2012. zaposlen je na Odjelu za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu na kojem je nositelj šest obveznih predmeta.

Bibliografija: https://bib.irb.hr/lista-radova?autor=252061

Kontakt: tomislav.anic@unicath.hr

Opis projekta

Modernizacija urbanog života u Hrvatskoj kroz prizmu razvoja komunalne infrastrukture u 19. i 20. stoljeću

Pri realizaciji projekta polazište istraživača biti će demografske analize, rezultati gospodarskih povjesničara o procesu modernizacije u Hrvatskoj i raspoloživi podaci o komunalnoj infrastrukturi u gradovima (plinska i električna rasvjeta, uređenje ulica, razvoj vodovodne i kanalizacijske mreže, javnoga prometa, zbrinjavanje otpada i održavanje javnih površina, te telefonska mreža), a pristupiti će istraživanju arhivskih izvora u svrhu sagledavanja odnosa između razvoja komunalne infrastrukture i osuvremenjivanja načina života građana (od kretanja po gradu i komunikacije, preko promjena u načinu spremanja i čuvanja hrane, do osobne higijene i organizacije dana). U središtu istraživanja biti će grad Zagreb od njegovoga administrativnoga ujedinjenja 1850. godine do suvremenosti, a dobivene rezultate komparirati će se s infrastrukturnim rješenjima u drugim hrvatskim gradovima i to kako s regionalnim središtima (Rijeka, Split i Osijek), tako i s onima novonastalim zbog potreba gospodarstva (Borovo, Đurđenovac, Raša), a radna je hipoteza da su regionalne razlike u drugome planu, dok je daleko važniji tijek modernizacije i uvođenja inovacija. Istraživanje će donijeti više desetaka analitičkih radova za objavljivanje u znanstvenim časopisima u zemlji i inozemstvu, sudjelovanje na nizu znanstvenih skupova u zemlji i u inozemstvu, nekoliko znanstvenih monografija, kao i diseminaciju znanstvenih rezultata preko organizacije izložbe, radionica za studente i za građanstvo.